Gledajući parove prvog kola grupne faze Lige prvaka, navijači Željezničara ime Anortozis sigurno vide s mješavinom tuge i revolta, jer je njihov voljeni klub ne tako davno razbio Kiprane u kvalifikacijama za elitno evropsko takmičenje.

Nekoliko godina poslije, dok se Anortozis priprema za okršaj s njemačkim Verderom, Željezničar ne samo da ne može doći u priliku da se izbori ni za Intertoto kup nego na Grbavici strahuju od Posušja nižući poniženje za poniženjem.

Upropaštene prilike

Nije mnogo bolje ni na drugom kraju bh. prijestolnice, na Koševu. Sarajevo je lani igralo treće pretkolo Lige prvaka, a godinu poslije uopće nije u Evropi, tavori u Premijer ligi i smjenjuje trenere.

Šta se dešava sa sarajevskim fudbalom, pitanje je koje godinama postavljamo. Zar je moguće da s neba dva puta padnu takve šanse, kakve historiju svakog ozbiljnijeg kluba usmjeravaju na pravu stranu? Željezničar i Sarajevo su, međutim, iz prilika da dosegnu evropske vrhove izašli samo gori.

Da li je u pitanju loše poslovanje i odnos prema u Evropi zarađenom novcu? Ili prodaja vanserijskih talenata i nosilaca igre za male ili nikakve pare (npr. Džeko)? Loša pojačanja? Slabe organizacija, uprava i struka? Nebriga vlasti? Ili sve to zajedno?

Amar Osim, trener generacije koja je plasmanom u treće pretkolo Lige prvaka napravila najveći poslijeratni uspjeh Željezničara, kaže kako korijen problema leži u neispravnoj politici kluba.

- Sarajevu i Željezničaru se dešava ono što se svakome moglo desiti. I Notingem forest je bio mnogo veći klub, bio je prvak Evrope pa je sada tu gdje jeste. Politika koju vode klubovi je pogrešna, a to se u fudbalu brzo reflektira na rezultate. Željezničar i Sarajevo imaju tradiciju, ali to samo po sebi nije dovoljno da bi postizali uspjehe.

Ako se ne evoluira, razvija i ulaže sa ciljem nekih kasnijih još većih dobiti, onda nema ni napretka. Koliko znaš, toliko i imaš - kaže Osim.

Ko za šta odgovara

Njegov kolega Husref Musemić, koji je pretprošle godine napravio istu stvar sa Sarajevom, procvjetao je od kada je otišao iz bh. fudbala. Prema njegovom mišljenju, više je uzroka srozavanja dva najpopularnija kluba u zemlji.

- Od kada sam otišao s klupe Sarajeva, stvarno sam se odmorio. Bio sam pun svega. Pomalo pratim šta se dešava. Nedavno sam bio u Istanbulu i nisam se mogao načuditi koliko tamo ljudi idu naprijed, šta rade i o čemu razmišljaju da razviju klub. No, oni imaju odgovornost. Zna se ko šta radi i ko za šta odgovara.

Ovdje, kod nas, niko ne može uspostaviti sistem. Žao mi je što se iz ova dva velika iskoraka Želje i Sarajeva nije izvuklo ništa pozitivno, ne samo ekonomski nego i organizaciono za neki napredak i bolji temelj. Umjesto toga, ispada da sami sebi pravimo medvjeđu uslugu - zaključuje Musemić.

Primjer Slavije

Osim navodi primjer Slavije kao kolektiva u kojem se razmišlja potpuno drugačije u odnosu na Željezničar i Sarajevo.

- Slavija iza sebe ima mnogo kraću tradiciju u odnosu na dva sarajevska kluba, ali trenutno postavlja primjer kako se podiže klub. Entuzijasti ulažu, nije ni bitno iz kojih pobuda i razloga, ali od toga će doći i rezultat. Napravili su stadion, stvorili uslove i od Slavije stvaraju brend. Poslije će sve ići svojim tokom, imaju bazu za uspjeh - kaže Osim.

Inercija lokalnih vlasti

Posebnu priču o dva nekadašnja velikana zauzimaju inertne i nezainteresirane gradske vlasti. Dok je gradonačelnik Banje Luke Dragoljub Davidović za šest klubova iz svog grada obezbijedio 1,75 miliona KM za sezonu, od čega fudbalerima Borca 750.000 KM, Grad Sarajevo je u 2008. Željezničaru dao sramotnih 4.200 KM, a Sarajevo nije dobilo ništa!

Jedino vrijedno spomena što su vlasti uradile za dva kluba su tereni s plastičnom travom namijenjeni razvoju mlađih kategorija, a o tome da se ovi klubovi uvrste u budžet, da i ne govorimo.

Autor: M. TANOVIĆ