(cache) Višnjić: Trebalo mi je puno sreće za sve ovo...

Tražilica

11. svibnja 2008.

Vijesti bez slika|

	Home

	Aktualnosti

	Vijesti

	Crna kronika

	Manager.hr

	Zanimljivosti

	Regije

	Kolumne


	Sportal.hr

	Euro 2008.

	Nogomet

	Košarka

	Tenis

	Automoto

	Ostali sportovi

	Navijači

	Multimedija

	Statistike

	Sportsko klađenje


	Showbiz.hr

	Ritam

	V magazin

	Kultura

	Zdravlje

	Auto

	Tehno

	Putovanja


	Njuskalo.hr

	AutoMotoNautika

	Nekretnine

	Sve za dom

	Pronađeno blago


	Večernjakov Cafe

	Forum

SMS vijesti

	Igre

	Horoskop

Showbiz.hr

10. 05. 2008. | 21:12

DESET GODINA AMERIČKOG SNA GORANA VIŠNJIĆA (3)

Višnjić: Trebalo mi je puno sreće za sve ovo...

Autor Jure Ilić

- Recept je bio: trebaš raditi ko manijak i sve će biti u redu. Ivana me podržavala, brinula se o svemu, pazila… - kaže Goran

Foto: Jure Ilić

Sredinom devedesetih uslijedila su još dva filmska iskustva Gorana Višnjića. Najprije “Puška za uspavljivanje” Hrvoja Hribara, a potom strana koprodukcija “Dobrodošli u Sarajevo”. Prije dvanaest godina, prilikom boravka na filmskom festivalu u Cannesu, Gorana želi upoznati agentica Elyse Scherz. Suradnja je tada započela i nastavila se sve do danas. Goran je postao njezina prva velika zvijezda, a s njim je ostvarila hollywoodske snove i danas je jedna od najjačih agentica u Los Angelesu...

• Kako se dogodilo da odete u Ameriku? Je li postojala neka Vaša intimna namjera ili se sve događalo spontano?
– Moram ispričati nešto što dosad nikada nikome nisam rekao. Kad sam bio mali, zamišljao sam neke svoje priče, filmove pred spavanje… Bili su to uglavnom SF filmovi. Poslije sam to uspoređivao s našim filmovima, ali ovi “moji” bili su drukčiji: sa specijalnim efektima, bogatih produkcija i s velikim ekipama. Danas mi se čini da je upravo to bio neki mali “klik” u mojoj glavi, koji me tjerao naprijed, da se okušam, da probam, da možda najprije budem glumac, a onda probam i kao producent ili režiser… Ali, valja reći da je trebalo puno sreće da dobijem ulogu u “Dobrodošli u Sarajevo”, još više sreće da budem u Cannesu, da me tamo primijeti Elyse Scherz, da me pošalje na audiciju za “Practical Magic” i da baš ja dobijem ulogu. I onda je sve dalje krenulo u Americi… Tada još nisam dobro znao engleski. Od tada, dakle već dvanaest godina, moja učiteljica engleskog je Julia Adams, moj “dialect coach”. S njom sam radio za vrijeme “Hitne službe”, praktično svaki dan barem dva sata, izuzimajući vikende i godišnje odmore.

• Najvažniji dio Vaše američke karijere svakako je serija “Hitna služba”. Kako ste to osobno doživjeli?
– “Hitna služba” je uslijedila godinu i pol nakon “Praktical Magica”. Snimio sam još jedan film, “Committed”, ali to isto nije bilo posebno veliko. Dogodilo se da smo Ivana i ja već kupili avionske karte za povratak, novac smo već bili potrošili, i taj dan kad smo se već spakirali nazvala me agentica i rekla da mi u “Hitnoj službi” nude ugovor na godinu dana. “U onoj 'Hitnoj službi’?!” pitao sam iznenađeno. Danas sve to izgleda nekako normalno, ali tada je “E. R.” bila najgledaniji televizijski šou program u Americi, dobivali su svakakve nagrade, itd. Bio je to velik uspjeh za mene. Evo jedne intimne ilustracije: javio sam doma mami da kaže teti Kati (mami mog prijatelja), koja je bila totalni fanatik za tom serijom, da sam dobio jednu od uloga! E, to je konačno značilo da sam stvarno uspio...

Deep End: Višnjiću je to najdraža filmska uloga zbog zahtjevnog karaktera

Ali, ispričat ću Vam kako je to izgledalo u stvarnosti. Svako jutro sam u studiju bio u pet ujutro. Najprije bih radio engleski. Šminkanje je počinjalo u šest i dvadeset, trajalo do sedam, i onda je počinjalo snimanje. Znači, moj normalni radni dan trajao je četrnaest sati, pet dana u tjednu. Na početku su me koristili baš onako gadno, pa bi ponekad snimanje potrajalo i po sedamnaest sati, plus ona moja dva sata engleskog…
Ipak, bila je to potpuna financijska sigurnost, puno se stvari time sredilo, od pristojnog života, radne dozvole, do mogućnosti da sve bude legalno i da mogu ići na audicije koje mene zanimaju. Ma, nije lako biti strani glumac u Americi… Za to sam vrijeme snimio i dosta filmova. Najdraži mi je, dakako, bio “Deep End”. Bio je to odličan film, prva zahtjevna uloga za mene, i za tu ulogu dobio sam prve pozitivne filmske kritike. Drag mi je i televizijski film “Spartak”, koji sam prihvatio jer sam znao da će obilovati akcijom. I tamo sam, na snimanju u Bugarskoj, upoznao dosta dragih ljudi, a s nekim Englezima ostao sam u prijateljskim odnosima.

• Je li Vam ikada “pukao film”, jeste li se ikada zapitali – čemu sve to?
– Zapravo, prve godine sve je bilo uzbudljivo, stalno se nešto događalo, novinari su nas intervjuirali,presice, svečanosti nagrada, nominacije za Emmy ili People Choice… Prve tri godine nisam stigao zraka udahnuti, a nisam stao. Takav vlak dođe jednom u životu, i odlučio sam iskorititi priliku i ne puštati je iz ruku.
Tih prvih osam godina nisam imao spojena slobodna tri mjeseca u komadu za odmor, sve do ovog posljednjeg filma u Vancouveru. Ponuda za “Helen” došla je baš kad sam se bio odlučio odmoriti, no to nisam mogao odbiti.
Producenti “Hitne službe” izašli su mi u susret kad sam trebao snimati “Dugu mračnu noć” s Tončijem Vrdoljakom i tada sam dobio 40 dana slobodno. Taj film smo snimali brutalno iscrpljujuće, s tek nekoliko dana pauze. Iako sam izgubio tri epizode “Hitne službe”, to mi je bio jedan od najdražih poslova u životu…

S Maurom Tierney Višnjić je bio u prijateljskim odnosima, a u serijalu su i puno više od toga

• Znači li to da Vam je Tonči ipak nekako utjecao na karijeru?
– Ma barem Vi kao naš prijatelj znate da smo Ivana i ja počeli hodati kad sam već odradio Cannes i da Tončija nisam prije toga nikad vidio. Naravno da mi je drag kao redatelj i kao čovjek, pa sam rado glumio u njegovu filmu, ali moja Amerika nema veze s njim. Ponovit ću najjednostavnije: trebalo je puno sreće i još više teškog rada da dođem do ovoga gdje sam sad. S Tončijem bih volio uvijek raditi, objektivno mislim da je najbolji redatelj s kojim sam ikad radio. Uostalom, već pripremamo nešto novo. I s Jupom (Joškom Juvančićem) isto bih tako radio predstave da sam tu… Ma s njim bih sutra radio!

• Vratimo se još malo na “Hitnu službu”. Kako ste Vi doživjeli prva snimanja, je li to bio šok za Vas? Jeste li imali ičiju potporu?
– Ne, meni je to izgledalo isto kao dolazak na snimanje “Puške za uspavljivanje” naprimjer. Pravi šok za mene bio je kad sam prvi put, kao klinac od 21 godine, došao s Akademije raditi u HNK, kad sam upoznao pokojnu Enu Begović, Vanju Dracha, Mustafu Nadarevića, Almu Pricu... To je bio šok! Sve poslije bilo je lako, koliko god to danas zvučalo smiješno. Meni je ulazak u HNK bio toliki skok od nule prema nečemu, da sam sve što je poslije došlo prihvaćao zdravo za gotovo. Recept je bio: trebaš raditi ko manijak i sve će biti u redu. Ivana me tada podržavala, brinula se o svemu, pazila… “Hitna služba” je bila strašno jak projekt, svi su željeli sudjelovati, tada je bila impresivna lista gostujućih glumaca u seriji: Sally Field, Ray Liotta, Jon Voight itd., a ja sam bio na sigurnom ugovoru. Hoću reći, potpora ti treba kad ti loše ide, kad se događaju ružne stvari, a meni je išlo jako dobro, samo je trebalo naporno raditi. Ali u poslu koji obožavaš.

• Je li se Vaš lik u seriji s vremenom mijenjao, što se s njim događalo? Koliko je istine u tome da ste scenaristima sugerirali detalje?
– S tim sam likom bio devet godina. Jako se promijenio. I karakter se mijenjao. Dr. Luka Kovač je s vremenom, kako su odlazili stari likovi iz serije, dobivao na važnosti, a ja sam već nakon nekoliko sezona dospio na prvo mjesto glumačke liste. Imao sam dobar odnos sa scenaristima, koji su ponekad imali krive podatke o Hrvatskoj, pa sam ih ispravljao, sugerirao im nove detalje. Pa i moj se lik u početku trebao zvati Jovan, ali sam inzistirao da se to promijeni. “Vama je svejedno, ali meni je jako važno!” rekao sam i pitali su me što bih volio. Tako sam karakteru dao ime i postao sam dr. Luka, po mom nećaku! I agentici sam rekao da ću inzistirati oko takvih stvari u vezi s Hrvatskom, a za sve drugo me nije bilo briga, niti sam imao prava išta mijenjati, niti sam želio.

Goran Višnjić većinom je svoje filmove snimio u predasima snimanja serije “Hitne službe” ili dok je bio na kratkim godišnjim odmorima

• Sjećam se da bi u Zagrebu u vrijeme emitiranja “Hitne” ulice bile prazne. Meni je najupečatljivija bila epizoda u kojoj Vi govorite Hamleta na hrvatskom…
– Da, zvali su me mnogi nakon emitiranja te epizode, čestitali. A meni je to bilo jako obično. Zapravo, dogodilo se da je jednom kod mene bio kolega Noah Wyle. Igrali smo biljar i on je primijetio ove moje mačeve, pitao me znam li mačevati. “Kako ne, to nam je bilo obavezno na Akademiji“, rekao sam mu. Doista, na Akademiji smo odlično mačevali Rene Bitorajac i ja, još par kolega… Onda smo Noah i ja predložili scenaristima da nam ubace nešto s mačevanjem, oni su to prenijeli glavnom scenaristu, koji je bio oduševljen našom idejom. I onda je jednom osobno došao na set i rekao: “Imam dobre vijesti za Noaha i Gorana. Mačujete u idućoj epizodi.” To je bila ta epizoda u kojoj recitiram Hamleta. Ona je zapravo bila jako jeftina, sve se događa u jednoj sobi, nema u njoj uopće bolnice. Snimili smo je za šest dana, a ne za osam koliko je uobičajeno, a fond je prenesen na iduću, spektakularnu, u kojoj je puno akcije… Ali, epizoda je svima legla, bila je jako popularna i u Americi. Za mog Hamleta dali su mi da izaberem monolog koji želim, a meni je bio najdraži “Biti ili ne biti”, jer je prepoznatljiv… I Amerikancima je bio zanimljiv taj moj Hamlet.

• Kakva je bila ekipa “Hitne”? Jeste li se družili privatno?
– Bila je dobra ekipa. Evo, recimo, zajedno smo išli u Las Vegas na koncert Tri tenora, kad bi netko od nas snimio film, svi bismo zajedno odlazili na premijere, a nakon seta odlazili bismo u jedan restoran na cugu i zezanje. Tamo je znao doći i George Clooney k nama, već davno nakon što je otišao iz serije. Znali smo otići zajedno na skijanje po petnaest dana. Mene je to podsjećalo na moja ljetovanja u Hrvatskoj dok sam bio na Akademiji, kad bismo Rene Bitorajac i ja skočili do Bunete u Crikvenicu, onda bismo zajedno otišli k meni u Šibenik, posjetili bismo Šalinovića na Splitskom ljetu, pa bismo se zaletjeli do Dubrovnika… i bili bismo cijelo ljeto zajedno. Ova me ekipa u “Hitnoj” podsjećala na te dane. Evo, ja sad nisam više s njima, ali se ipak često viđamo i družimo.

Komentari


	Što mislite o ovoj temi?


			Komentirajte članak


	don0	‌	11.05.2008	‌	16:00		Odgovor

	Imati dijete ...
	Nije sramota imati dijete ! Srtamota je NE priznati TO dijete i tek kad su ga PRIČEPILI, onda je prizna ! A gluma ... može on sada pričati šta 'oće, da nije Vrdoljaka piva bi on borbene !


	osea	‌	11.05.2008	‌	09:14		Odgovor

	HRVATSKI JAL
	Dok druge zemlje promoviraju svoje ljude koji rade i manje nego što je učinio Višnjić mi hrvati znamo samo pljuvati po svojima i to sve zbog ljubomore i jala. Jedni druge umjesto da podižemo i pomažemo mi odmažemo i guramo ih na dno. Pa šta da ima kčerku u Šibeniku ? Odjedanputa ste postali tako moralni i čisti . Gadite mi se. Hrvatska može izvoziti kao svoj brand " Hrvatski jal"


	vili56	‌	11.05.2008	‌	13:38		Odgovor

	Potpisujem!
	I zato je Goran tam di je, a ovi koji ga gade tu di jesu.


	rigolletto	‌	11.05.2008	‌	08:24		Odgovor

	Što bi on nas promovirao?
	Najbolje promovira sebe.Pogotovo kakav je otac i pakšu,a sve to da se ne zamjeri onom njegovom pakšu tastu.


	mbi	‌	11.05.2008	‌	08:08		Odgovor

	Nedostaju
	napisi o Višnjićevim karakternim osobinama, iz kojih bismo mogli razabrati i njegovu glumačku veličinu. Dok je tasta Vrdoljaka, dotle će biti hvalospjeva o glumcu Višnjiću.


	osea	‌	11.05.2008	‌	09:17		Odgovor

	mbi tvoja inteligencija ti izlazi na uši
	Brige amere za Vrdoljaka pa tamo ga nitko ni ne pozna.


	mbi	‌	11.05.2008	‌	09:29		Odgovor

	osea,
	očito je da si neuk čovjek, jer sprega Vrdoljak-Lustig-Višnjić nije bitna za Amere, nego za našu Hrvatsku domovinu u kojoj se i vodi polemika na ovu temu. Hvala na pozornosti !


	elipsa	‌	11.05.2008	‌	01:24		Odgovor

	cestitam goranu na uspjehu....
	jako mi se svidijo film druga mracna noc deje imo glavnu ulogu.


	osea	‌	10.05.2008	‌	23:15		Odgovor

	Gorane svaka čast
	Drago mi je da si uspio u karijeri . Svi ljudi koji žive vani i u nečemu se istaknu radom i inteligencijom najbolja su reklama za našu Hrvatsku.


	gilence	‌	11.05.2008	‌	02:08		Odgovor

	Hmm
	Bas sam danas razgovarao sa kolegicom i oboje smo se slozili da hrvatska treba izmislit neku nagradu za takve kao sto je Goran jer je on doista promovira nasu zemlju u svijetu na najbolji moguci nacin. Hvala ti.


	mbi	‌	11.05.2008	‌	11:09		Odgovor

	Veču promidžbu
	za našu domovinu čini glumac Rade Šerbedžija, koji bez obzira na pripadnost drugoj nacionalnosti, daleko je više zastupljen u svijetu filma, nego Višnjić, samo što se u našim medijima više piše o šibenskom avanturisti, kao svehrvatskom promotoru.


	mbi	‌	11.05.2008	‌	05:43		Odgovor

	gilence,
	najbolji Višnjićev promo materijal je u Šibeniku, samo što ga se on srami.


Svi komentari

Ispis

Pošaljite članak

	Opširnije
		Prvi put u Šiminu novom domu u Los Angelesu
		Deset godina američkog sna Gorana Višnjića (2)

O medijskim glupostima

• U zadnje vrijeme Vas i Ivanu opet prozivaju po novinama. Imate li kakav komentar na to?
– Ma znam ja da se po novinama pišu svakakve gluposti. Danas svatko željan publiciteta može lupetati što god hoće. Zato ja jednostavno više ništa ne čitam jer mi se ne da demantirati ili tužiti svaku budalu. Nisam vidio nijedne novine ni na papiru ni na internetu već više od godine dana! Ne zanima me. Ivana i ja imamo malo dijete doma i nemamo vremena za budalaštine. Uostalom, ja sam već odavno sve rekao i čvrsto stojim iza toga. Žao mi je samo što mi maltretiraju suprugu i obitelj i što se općenito danas ne biraju sredstva, a stradavaju najviše nedužne osobe i djeca.

Skijaš iz Dalmacije

• A kamo Ivana i Vi privatno odlazite? Kako provodite vikende i odmore?
– Od početka redovito odlazimo na skijanje, najviše u Colorado. Jako volim skijanje, kao da nisam Dalmatinac! A preko vikenda odlazimo kamo nas auto odveze, volimo prirodu, off road staze i terence. Obišli smo Kaliforniju uzduž i poprijeko, Arizonu, sve što je u dosegu auta. Ovaj put na skijanje nismo išli autom jer je Tin malen, pa smo išli avionom… I odlazim na autoutrke stotinjak milja izvan LA, u Villow Valley. Vozim svoj porsche carreru (s nekim dodacima) ili unajmim tamo neki auto…

	Ostale vijesti
		Downloadajte novi album Gego i Picigin banda
		Zaručili se Johansson i Reynolds
		Robbie Williams se gadno 'uprasio'
		'Balkansko a naše': Downloadajte novi album Ede Maajke
		Hana: Želim se naći s Aleks iza kamera
		Kći predsjednika Busha vjenčala se na ranču
		Goran Višnjić - Hamlet kojeg voli i Amerika

Prijava

Korisničko ime

Lozinka


		Registrirajte se!
		Zaboravili ste lozinku?
		Ponovno slanje potvrde registracije

Postavi Večernji za
početnu stranicu

Dodaj Večernji u moje favorite

Izdvojeno




		CONTINENTAL
		Movieplex otvara vrata 1. svibnja 2008.





	SEVERINA Moja nova pjesma "Gas, gas" nije turbo-folk već čista techno-veselica.

Video




		THE DOORS EXPERIENCE
		Zagrebačku publiku ostavili bez daha




		MAJKE U TVORNICI
		Veličanstven unplugged koncert legendarnog rock sastava

Izdvojeno




		DOLAZAK TV PINK
		Zašto se bojimo 'ružičaste Hrvatske'?




		MP3 DOWNLOAD
		Najnoviji domaći singlovi samo za vas




		KONKURENCIJA HBO-u
		Viacom, MGM i Paramount pokreću novu televiziju

Galerije slika




		NAJSEKSI ŽENE
		Po izboru čitatelja magazina FHM




		MLADI I BOGATI
		Amy 10. na listi najbogatijih mladih glazbenika




		SLAVEN BILIĆ
		Izbornik snimio 'Vatreno ludilo'

Impresum

Opći uvjeti korištenja

Feedback

Kontakt

Korporativne stranice